Šta je genska terapija

U osnovi, genska terapiju modifikuje mutirane gene sa ciljem da “poprave njihovo ponašanje”. Uspešna genska terapija može da omogući tretman jedanput ili više puta ili potencijalno izlečenje genetskog poremećaja. Za Gošeovu bolest, terapija bi snabdevala ćelije sa zdravom kopijom GBA gena. Istraživači rade na dve tehnike:

  • Promena gena: proces koji je i dalje na početku, promena gena radi tako što se ukljanja specifična sekvenca DNK i zamenjuje sa ispravnom verzijom. To je kao “cut” i “paste” u Word dokumentu, objašnjava dr Mason.
  • Uvećanje gena: takođe se zove dopuna gena, ovaj proces dodaje funkcionalnu kopiju gena. Sa novim genom, ćelije mogu da funkcionišu kao zdrave ćelije. Prerađena ćelija može da proizvede enzim koji je telu potreban kako bi razložio glukocerebrozide. Naučnici su koristili ovaj proces uspešno 30 godina, kaže dr Mason. Ovo je osnova za nekoliko odobrenih proizvoda Američke agencije za lekove (FDA).

Kako funkcioniše genska terapija?

Unošenje gena u telo zahteva nosač koji bi isporučio genski teret u ćeliju. Uobičajeni i najčešći nosač je deaktivirani virus koji je promenjen, tako da kada se jednom nađe u ćeliji, on ne može više da se proizvodi i uzrokuje bolest. Ovaj nosač se zove vektor.

Genske modifikacije se mogu dogoditi na dva načina:

In vivo: doktori koriste injekciju ili infuziju kako bi uneli vektor u krv ili cerebrospinalnu tečnost, gde može da ima interakciju sa ćelijama kojima je potrebna reparacija. Vektor nosi terapeutski genetski materijal.

Ex vivo: naučnici sakupljaju matične ćelije iz krvi ili ponekad iz koštane srži. U laboratoriji, vektor koji nosi kopije normalnog gena se pomeša sa ćelijama koje potom integrišu zdrav gen. Ispravne matične ćelije su u mogućnosti da se umnožavaju. Potom se ispravne matične ćelije infuzijom vraćaju u telo.

  • Pre infuzije, potrebno je da se koristi terapija koja uništava nezdrave ćelije u koštanoj srži. Eliminisanje ovih ćelija pravi prostor u koštanoj srži za zdrave ćelije koje će zauzeti njihovo mesto. Ove nove ćelije potom mogu da prave nove zdrave ćelije.
  • Nakon nekog vremena, matične ćelije mogu da se razviju u bilo kojoj vrsti krvnih ćelija. Neke mogu da postanu različiti tipovi belih krvnih zrnaca, koje prolaze kroz krvotok i dosežu do svih organa u telu. Zdrave ćelije, koje postaju makrofagi sada mogu da rade svoj posao i da se spreči nastajanje Gošeovih ćelija.

Dr Mason ističe da se ovaj metod koristi kod nekih bolesti, ali da je i dalje u začetku kada je lečenje Gošeove bolesti u pitanju.

————————

Genska terapija – proces kliničke studije

Pre nego što terapija dobije odobrenje agencija za lekove za širu upotrebu, obavezno je da se testira kroz kliničke studije. Dr Hyun objašnjava da se proces kliničke studije sastoji iz četiri faze:

Faza 1 : Procenjuje se bezbednost i doziranje za humanu upotrebu. Za mnoge terapije, naučnici prvo testiraju lek na zdravim volonterima. Međutim, terapija za Gošeovu bolest ne bi odgovarala ljudima koji nemaju ovu bolest, tako da su i studije u ranom stadijumu zahtevale testiranje na Goše pacijentima. U fazi 1, svaki učesnik uobičajeno dobija terapiju (nema kontrolne grupe ili placebo).

Faza 2 : Terapija se testira na više pacijenata. U ovoj fazi, naučnici mogu da upoređuju terapiju sa drugim terapijama. Bezbednost i efikasnost su sada glavne stvari za razmatranje.

Faza 3 : Zahteva se veći broj učesnika i može se desiti da postoji više lokacija za studiju. Kada se radi o retkim bolestima, centri za sprovođenje studija mogu biti u različitim državama sveta. Bolesti kao što je Gošeova bolesti i način na koji pacijenti odgovaraju na terapiju, se razlikuju. Naučnici moraju da testiraju dovoljan broj pacijenata kako bi razumeli spektar odgovora na terapiju. Šira studija takođe može da pokaže retke i iznenadne neželjene efekte. Za studije terapija za Gošeovu bolest, izazov je da se pronađe dovoljan broj učesnika, posebno ako više studija počne u isto vreme. Poseban komitet eksperata, koji ne učestvuju u studiji, nadgledaju virtuelno sve kliničke studije. Nakon faze 3, terapije mogu da dobiju odobrenje agencije za lekove, ili im se traže dodatne produžene studije, koje imaju za cilj da razjasne pojedine aspekte.

Faza 4: Ovo je faza koja se sprovodi kada je terapija dostupna za komercijalnu upotrebu. Naučnici i predstavnici regulatornih tela nastavljaju monitoring bezbednosti i efikasnosti leka. Registri bolesti su dokazali da su veoma korisni za ovu fazu. Do sada su pojedine terapije povučene sa tržišta usled bezbednosnih razloga.

Dr Hyun ističe da u prekliničkoj fazi akcenat nije na efikasnosti već na bezbednosti. Očiglendno, potencijalna terapija mora da ima poznate pozitivne efekte pre nego što kompanija čak i razmatra veoma skup proces kliničkog ispitivanja na ljudima. Sve kliničke studije su, po definiciji, eksperimentalne. Pacijenti mogu ili ne moraju da vide bilo kakav napredak u njihovom stanju. Ali svaka klinička studija nosi izvestan rizik, što pacijenti moraju u potpunosti da razumeju pre nego što pristanu da učestvuju i pre nego što potpišu formular informisanog pristanka. U svakoj kliničkoj studiji, pacijenti imaju pravo da se povuku iz bilo kog razloga u bilo koje vreme kada odluče.

Da li je genska terapija “Super Enzimska supstituciona terapija”?

Dr Weinreb, specijalista za Gošeovu bolest i član medicinskog saveta organizacije NGF, je primetio da sadašnje terapije mogu da olakšaju ili tretiraju veliki broj simptoma. Efikasne terapijue uključuju enzimsku supstitucionu terapiju i supstrat redukcionu terapiju, iako su dugoročni ishodi i dalje neizvesni. On ističe da je glavni cilj terapije da se pacijent oseća bolje. Takođe je postavio važno pitanje: Da li je genska terapija super EST? Ističe da genska terapija može da obezbedi neke od benefita EST, ali kontinuirano. Kontinuitet može da reši neke probleme koje EST ne može, npr. osteopeniju i osteoporozu.

Ističe se takođe da genska terapija nije izlečenje bolesti u smislu da ljudi koji žive sa Gošeovom bolešću i dalje mogu da prenesu GBA mutaciju na svoju decu.

gaucherdisease.org

Percepcija genske terapije Gošeove bolesti od strane pacijenata i negovatelja

Autori: Tanya Collin-Histed, Aviva Rosenberg, Noortje Hopman, Jessica Pacey

Terapija za Gošeovu bolest se danas fokusira na Enzimsku supstitucionu terapiju (EST) sa ciljem da se poprave simptomi koji su vezani za bolest, npr. uvećana slezina i jetra, niski trombociti ili bolovi u kostima; kao i na Supstrakt redukcionu terapiju (SRT) sa ciljem da se smanji količina masnih supstanci u ćelijama ljudi koji žive sa Gošeovom bolešću. U ovom trenutku ne postoji lek koji bi izlečio Gošeovu bolest. U poslednjih nekoliko godina, naučnici su počeli da istražuju gensku terapiju kao moguću opciju za ljude koji žive sa Gošeovom bolešću. Genska terapija menja gene osobe sa ciljem da leči ili izleči bolest i to na različite načine: menjajući gen koji uzrokuje bolest sa kopijom zdravog gena, inaktivacijom gena koji je uzročnik i koji ne funkcioniše pravilno i unošenjem novog ili modifikovnog gena u telo sa ciljem da pomogne lečenju bolesti. Genska terapija je moguća opcija za lečenje Gošeove bolesti u budućnosti, jer za sada postoji odobrenje Američke agencije za lekove (FDA) za četiri genske terapije za nekoliko drugih bolesti, a takođe i postoji veći broj farmaceutskih i biotehnoloških kompanija koje istražuju bezbednost i efikasnost genske terapije za ovu konkretnu bolest. U svakom slučaju, u cilju pomoći sadašnjim i budućim kliničkim ispitivanjima, pomoći u radu sa zajednicom i očekivanjima pacijenata i porodica, percepcija genske terapije mora da se bolje razume i da se razviju edukativni sadržaji, kako bi se prevazišle sve nepoznanice koje postoje. Cilj ovog članka je da istraži edukativne potrebe koje ima Goše zajednica, kada se upoznaje sa mogućnošću genske terapije.

Radna grupa je napravila međunarodni, online upitnik koji obuhvata 12 pitanja, koja su dobijena na osnovu rezultata tri fokus grupe pacijenata i članova porodica. Nakon fokus grupa, upitnik je prošao reviziju članova Međunarodnog Goše saveza (IGA) u cilju utvrđivanja tačnosti i čitljivosti, pre nego što je poslat učesnicima. Upitnik je bio dostupan za popunjavanje dva meseca i podeljen je publici preko specifičnih kanala komunikacije Goše zajednice.

Više od 100 pacijenata i članova porodice iz Goše zajednice su popunili upitnik, uključujući ljude koji žive sa Gošeovom bolešću tip 1 GB (52,88%), ljudi koji žive sa tipom 3 GB (3,85%), članovi porodica obolelih od tipova 1,2 ili 3 (39,42%) i ostali (3,85) koji su definisani kao roditelji ljudi sa Gošeovom bolešću. Istraživanje je pružilo uvid u percepciju genske terapije u svim grupama. Otkrivene su velike praznine u znanju o načinu delovanja, koristi od genske terapije i ukupnom razumevanje ove terapijske oblasti. Ovo istraživanje pruža uvid u tip informacija koje bi mogle biti korisne Goše zajednici kada se razvijaju edukativni materijali.

REZULTATI

Prvo pitanje učesnicima se odnosilo na njihovo razumevanje genske terapije, te je dobijen rezultat da 9,62% ne razume gensku terapiju, 35,58% ima malo znanja, ali uči i 11,54% smatra sebe ekspertom za gensku terapiju. Rezultati su pokazali da ostali učesnici između kategorija, imaju neko znanje ali ne smatraju sebe dovoljno edukovanim za ovu temu.

Nakon ovog inicijalnog pitanja o generalnom razumevanju, sledeće pitanje se odnosilo na specifične teme u okviru genske terapije, npr. kliničke studije, bezbednost terapije. Učesnici su pitani da rangiraju svoj stepen znanja na ove teme. Učesnici su izjavili da su dobro informisani o dostupnosti genske terapije i kliničkim studijama, dok su na teme dugotrajne implikacije i priprema za tretman, rangirani nisko.

Naredno pitanje je otvoreno, te su učesnici pozvani da objasne šta je prvo što pomisle kada razmišljaju o genskoj terapiji. Većina odgovora se ticala sledećih tema: promena, efektivnost, rizici i način delovanja. Ostali učesnici su bili manje specifični i pitali su se za cenu i trenutnu političku pozadinu.

Potom je sledilo pitanje o nadama koje gaje. Na ovo pitanje je više od tri četvrtine (75,73%) pomenulo mogućnost izlečenja. Kako je bilo moguće izabrati više odgovora, visoko su se rangirali i „mogućnost da se održi ili unapredi kvalitet života“ (73,73%), i „usporavanje ili zaustavljanje progresije bolesti“ (71,84%).

Kada su pitani o glavnim barijerama u razmatranju genske terapije kao opcije, sa mogućnošću da se odabere više odgovora, odgovori su bili koncentrisani na dugoročne implikacije koje nisu poznate (21,57%), da nisu dovoljno edukovani kako bi doneli informisanu odluku (19,61%) i da su rizici i benefiti nedovoljno jasni (18,63%). Emocionalno obojeni odgovori, kao što su „ne želim o tome sada da razmišljam“ i „plašim se da genska terapija može negativno da utiče na moje stanje“, bili su manje zastupljeni.

Učesnici ispitivanja su takođe bili pitani o tome kakve edukativne materijale bi smatrali korisnima kada razmišljaju o genskoj terapiji. Iako su različiti tipovi materijala i sadržaja bili ocenjeni kao korisni (sastanci, štampani materijali, online), vebinari, sastanci uživo i informativne veb stranice su ocenjene kao najbolje među učesnicima (59%). Na pitanje gde bi tražili informacije i materijale, najviše rangirani su informativni vebsajtovi i resursi grupa pacijenata sa po 66,35%.

Pretposlednje pitanje je bilo o kliničkim studijama, kako bi se utvrdilo koje informacije su potrebne osobama koje žive sa Gošeovom bolešću da bi donele informisanu odluku o učestvovanju u kliničkoj studiji. Učesnici su se fokusirali na objektivne mere, uključujući upoznavanje sa rezultatima prethodnih kliničkih studija (73,08%), razumevanje mogućih ishoda (68,27%), razumevanja šta uključuje sama procedura (66,35%) i upoznavanje sa potencijalnim neželjenim efektima i rizicima (66,35%).

Na kraju, u otvorenom pitanju, učesnici su dali različite odgovore kada su pitani šta bi voleli da vide da se događa sa genskom terapijom za Gošeovu bolest. Mnogi su istakli potrebu za edukativnim materijalima, novostima o terapijama i novosti o kliničkim efektima i neželjenim dejstvima. Ostali su izrazili nadu za poboljšanjem kvaliteta života, potencijalno izlečenje i zaustavljanje invazivnih tretmana.

ZAKLJUČAK

U zaključku, podaci iz upitnika sugerišu potrebu za edukativnim materijalima o genskoj terapiji u Gošeovoj bolesti. Dok postoje istovetnosti među ljudima koji žive sa bolešću i njihovih porodica u smislu informacija koje žele, kao što su podaci o propratnim efektima, dugoročnim efektima i efikasnosti, takođe postoje različitosti u stepenu znanja o genskoj terapiji. Usled ovih praznina u znanju, i kako bi materijali bili korisni za sve zainteresovane za gensku terapiju, preporučuje se sledeće:

  • Edukativne materijale je potrebno razviti na različite teme kako bi se pokrile sve oblasti interesovanja;
  • Edukativni materijali treba da budu označeni kao „osnovni“ i „napredni“ kako bi zadovoljili različite stepene znanja;
  • Potrebno je da edukativni materijali budu dostupni na informativnim vebsajtovima grupa pacijenata u formi vebinara, live sastanaka i online alata.

Kada analiziramo odgovore koje dobijamo od učesnika, tri ključne oblasti su se pojavile i treba ih razmotriti prilikom kreiranja edukativnih materijala:

  • Medicinska (efektivnost, bezbednost, rizici i propratni efekti);
  • Prognoza (dugoročne implikacije i uticaj na kvalitet života ljudi koji žive sa Gošeovom bolešću);
  • Generalno razumevanje genske terapije i kliničkih studija (kako funkcioniše genska terapija, proces terapije i kliničke studije koje su dostupne).

Rezultati ovog međunarodnog ispitivanja služe kao pomoć u boljem razumevanju percepcije, verovanja i edukativnih potreba ljudi koji žive sa Gošeovom bolešću i njihovih porodica kada razmatraju ili razmišljaju o genskoj terapiji. Ovi uvidi će pomoći organizacijama kao što je IGA i industriji da razviju informativne i relevantne edukativne materijale za Goše zajednicu kako bi povećali svest, znanje i informisanost o poslednjim dostignućima u ovoj terapijskoj oblasti.

Japansko istraživanje: Skrining Gošeove bolesti korišćenjem testa iz suve kapi krvi

Cilj istraživanja je bio da se evaluira realnost skrininga za Gošeovu bolest korišćenjem jednostavnog metoda merenja aktivnosti enzima glukocerebrozidaze korišćenjem testa iz suve kapi krvi. Pacijenti koji su suspektni na Gošeovu bolesti, s obzirom na njihove kliničke simptome i vrednosti trombocita <120,000/μL, su ispitivani pomenutim testom da bi se utvrdilo koliko pacijenata sa niskom aktivnošću enzima glukocerebrozidaze mogu da budu identifikovani korišćenjem ove metode.
 
Pacijenti sa dijagnozom idiopatske trombocitopenije ili aplastične anemije su isključeni iz ovog istraživanja. Uzorci krvi su prikupljeni od pacijenata sa ciljem da se ispita aktivnost enzima glukocerebrozidaze i za sekvenciranje GBA gena. Niske vrednosti aktivnosti enzima su devinisane kao <3pmol/h/disk i dva uzastopna slična rezultata znače da se pacijenti smatraju za one sa niskim vrednostima aktivnosti enzima. Vrednosti aktivnosti α-galaktosidase i α-glukosidase su takođe mereni kako bi se isključili defekti uzoraka i procenio uticaj pancitopenije na aktivnost enzima glukocerebrozidaze.
 
Ukupno 994 pacijenta su bila uključena, većina je bila muškog pola i 86,2% pacijenata je imala 50 ili više godina (prosečna starost je 67 godina). Najčešći klinički simptomi su anemija, krvarenja, splenomegalija i hepatomegalija.
 
Kod 77 pacijenata je zabeležena smanjena aktivnost enzima, išla je ispod inicijalnog skrininga suve kape krvi. Test nije ponovljen kod jednog pacijenta kome je dijagnostikovana Gošeova bolest usled kliničkih simptoma. Od ostalih 76 pacijenata, 21 je završio studiju bez drugog testiranja. Jedanaestoro od 55 preostalih pacijenata koji su imali dva testa iz suve kapi krvi su imali niske vrednosti aktivnosti enzima u oba testa. Ukupno, ovaj skrining je identifikovao 12 od 994 sa niskom aktivnošću enzima, što predstavlja 1,2%.
 
Nije bilo značajnih razlika u pogledu godina, pola, visine, težine ili indeksa telesne mase u posmatranim pacijentima  od kontrolne grupe. U odnosu na kliničke simptome i vrednosti laboratorijskih analiza, jedino vrednosti serum feritina su bili viši kod onih sa nižom aktivnošću enzima glukocerebrozidaze nego kod kontrolne grupe u prvom i drugom testu. Usled utvrđene niske aktivnosti enzima, jedan pacijent je definitivno dijagnostikovan sa Gošeovom bolešću, tip1 i homozigot za R353W GBA genskom mutacijom. Drugi pacijent je potvrdio mutacije koje se dovode u vezu sa Gošeovom bolešću ali nije bilo hepatosplenomegalije, nervnih ili koštanih lezija i nisu primećene Gošeove ćelije u koštanoj srži. Stoga, definitivna dijagnoza Gošeove bolesti nije potvrđena kod ovog pacijenta.
 
Ograničenja ove studije uključuju to da centralni pregled kliničkih simptoma i komplikacija nisu bili prijavljeni od strane pacijenata i da su oni samo bili primećeni od strane istraživača. Dalje, kod nekih pacijenata nije bilo dovoljno podataka, što je predstavljalo ograničenje za postavljanje definitivne dijagnoze. Npr. vrednosti kisele fosfataze i test koštane srži i vrednosti ACE nisu bili dostupni ili su bili dostupni samo za neke pacijente. Takođe, 21 pacijent koji su imali inicijalno nisku aktivnost enzima, ovo nije potvrđeno drugim testom kako bi se produkovali dijagnostički rezultati. Na kraju, analiza aktivnosti glukocerebrozidaze iz suve kapi krvi i njihova tačnost ne može definitivno da se poveže sa genetskim podacima, te stoga nisu izvedeni u studiji.
 
Autori su zaključiti da pojednostavljen test iz suve kapi krvi predstavlja manje opterećenje za pacijente, može lako da bude upotrebljen od strane mnogo lekara i može da bude koristan skrining test za Gošeovu bolest pre tipično skupih i dugotrajnih metoda genetskog testiranja.

Bolovi u kostima i ostali simptomi koji se tiču kostiju

Bolovi u kostima

Bolovi u kostima i prelomi su česti problemi koji se povezuju sa Gošeovom bolešću. Ali za razliku od ostalih simptoma, manifestacije u kostima se često ne pridaje značaj, posebno kod mladih pacijenata. Bez pravovremene terapije, Gošeova bolest može da utiče na funkciju kostiju i da uzrokuje bol i povrede.

Funkcija kostiju

Da bismo razumeli uticaj bolesti na kosti, važno je da se razume uloga kostiju u telu. Većina ljudi, kada misli o kostima, zamišlja skelet. Možda takođe vide kosti kao čvrste kao što su stene ili kamenje. Naprotiv, kosti su aktivna tkiva, stalno se menjaju i remodeluju, sa mnogo funkcija, kao što su:

  • Prave i cirkulišu krv: sunđerasto tkivo unutar kosti (koštana srž) pravi ćelije krvi. Krv cirkuliše kroz krvne sudove kroz srž i kroz male kanale u čvrstim, spoljnim tkivima kosti;
  • Obezbeđuje strukturnu podršku: kosti obezbeđuju podršku za pokrete zglobova, tetiva i ligamenata. Da bi ostali čvrste, kosti prolaze kroz kompleksan proces metabolizma kosti, kontinuirani krug.

Kako Gošeova bolest utiče na funkciju kostiju

Postoji mnogo načina na koje Gošeova bolest može negativno da utiče na funkciju kostiju. Kada bolest uspori produkciju krvnih ćelija, to uzrokuje hematološke simptome. Kada Gošeove ćelije ugroze sposobnost kostiju da ostanu snažne i podržavaju telo, tada se simptomi vezani za kosti pojačavaju.

Uticaj na snabdevanje krvlju

Svaki put kada se snabdevanje krvlju oslabi, to može da vodi povredi tkiva ili smrti. Kada se Gošeove ćelije infiltriraju u koštanu srž, one se umešaju u normalni krvotok i cirkulaciju. Takođe, one mogu da prekinu snabdevanje krvlju.

Prisustvo Gošeovih ćelija inicira odgovor tela. Kao rezultat, tečnost i otok mogu da suze i blokiraju krvne sudove. Takođe, usled upalnih procesa, može doći do zgrušavanja krvi što blokira normalno snabdevanje krvlju. 

Kako bi ostale jake, kosti se stalno remodeluju kroz sofisticirane i kompleksne procese. Specijalizovane ćelije makrofaga razlažu i apsorbuju starije, istrošene kosti. Ostale specijalizovane ćelije su osteoblasti i one prave i mineralizuju novu kost. Gošeove ćelije mogu da ugroze ovaj balansirani proces metabolizma kostiju. Gošeove ćelije su toksične za osteoblaste. One sprečavaju te čelije da se multipliciraju i sazrevaju, što utiče na rekontrukciju kostiju.

Manifestacije bolesti u kostima

Kada se ne leči, Gošeova bolest može da uzrokuje mnogo simptoma, uključujući različite poteškoće sa kostima. Problemi sa kostima su prisutni i kod tipa 1 i 3 Gošeove bolesti. Ovi simptomi su češći kod ljudi koji su splenektomisani. Simptomi mogu biti povremeni ili hronični. Ipak, mnogo ljudi sa Gošeovom bolešću imaju bar neki problem sa kostima u toku svog života.

Bolovi u kostima i krize kosti

Bol, uzrokovan redukovanim protokom krvi u kosti je često dosadan i često lokalizovan u zglobovima, nogama i leđima. Otprilike 15-20% ljudi sa Gošeovom bolešću kažu da imaju epizode kriza kostiju – bol koji je ekstreman i akutni. Čini se da su ljudi zdravi i funkcionalni jednog dana, a onda odjednom razviju veliki bol na nekom mestu, često u kuku ili kolenu. Glavni uzrok je prekid u dotoku krvi i infarkt. Krize kosti su takođe posledica zapaljenskih procesa. Rezultat je toplota i otok na bolnom mesu, zajedno sa sistemskim simptomima, kao što je povišena temperatura.

Slabost kostiju i prelomi

Bez adekvatnog snabdevanja krvlju i redovnog remodelovanja, kosti postaju slabe i doživljavaju strukturalne promene. Smanjena gustina kostiju (osteopenija) može da vodi osteoporozi – bolest kostiju koja je obeležena značajno oslabljenim kostima i velikom riziku od preloma. Vaš lekar može da obavlja pregled gustine kostiju. Ostali faktori rizika za osteopeniju i osteoporozu uključuju:

  • Nedostatak vitamina D i kalcijuma
  • Prekomerna upotreba alkohola
  • Nedostatak vežbanja
  • Menopauza
  • Loša ishrana
  • Pušenje

Na koji način terapija Gošeove bolesti utiče na simptome u kostima

Enzimska supstituciona terapija i supstrat redukciona terapija pomažu ljudima sa Gošeovom bolešću da žive lagodnije. Međutim, terapija ne utiče uvek na probleme sa kostima. Jedan razlog za to po dr Weinreb-u, može da bude činjenica da EST ne prodire dovoljno u kosti kao što je to slučaj sa slezinom ili jetrom. Dobra vest je da rana terapija za Gošeovu bolest prevenira dramatične komplikacije u kostima koje mogu da se pojave ako se kasno počne sa terapijom. Dr Weinreb izveštava da prema dostupnim podacima, EST poboljšava:

  • Terapija smanjuje rizik od budućih epizoda kriza kostiju. Ipak, pojedinci ipak povremeno čak i nakon mnogo godina lečenja, imaju krize kostiju;
  • Bolovi u kostima: oko 50% ljudi koji su imali bolove u kostima, sa terapijom kažu da se bolje osećaju, čak i nakon 10 ili 20 godina lečenja;

Osteopenija i osteoporoza: za pacijente koji su imali osteopeniju ili osteoporozu pre ili na početku terapije, nakon godina lečenja imaju poboljšanje gustine kostiju. Čak se događa da se vrate u normalne očekivane okvire.

Izvori:

Genetska istraživanja o Gošeovoj bolesti

Gošeova bolest je rezultat mutacije na genu glukocerebrosidase (GCase) što uzrokuje smanjenu aktivnost GCase enzima. Ovaj enzim razlaže glukocerebrozid, masnoće koje se nakupljaju u telu ljudi koji žive a Gošeovom bolešću.

Nova genetska istraživanja Gošeove bolesti i GCase gena pomažu naučnicima da razumeju kako bolest utiče različito na pacijente. Ključni uvidi uključuju:

  • Broj mutacija: naučnici su identifikovali skoro 300 mutacija na genu glukocerebrosidase (GCase). Različitost mutacija može biti razlog što ova bolest različito utiče na različite ljude;
  • Varijabilnost bolesti: simptomi Gošeove bolesti se široko razlikuju, čak i među identičnim blizancima sa istom genetskom mutacijom. Naučnici misle da ostali procesi u telu mogu da uzrokuju pojavnost bolesti, ozbiljnost i progresiju. Na primer, studije pokazuju da određeni procesi reciklaže u ćelijama utiču na nakupljanje abnormalnih proteina koji su povezani sa Gošeovom bolešću i povezanim stanjima;
  • Veza sa Parkinsonovom bolešću: kao i kod Gošeove bolesti, neki pacijenti sa Parkinsonovom bolešću takođe imaju mutaciju na GCase genu. Mutacije na ovom genu mogu da povećaju rizik od Parkinsonove bolesti.

Kako istraživanja mogu da vode ka novim načinima lečenja?

Naučnici ispituju mogućnost novih pristupa lečenju Gošeove bolesti. Ovo uključuje:

  • Redukcija glukocerebrozida: naučnici proveravaju veliki broj molekula (hemijskih jedinjenja) kako bi videli koji bi mogli da smanje količinu glukocerebrozida u telu. Ukoliko budu uspešni, njihovi rezultati bi mogli da vode novim lekovima ili dodacima na aktuelne terapije. Idealno bi bilo da naučnici identifikuju lek koji bi probio moždanu barijeru, koja štiti mozak, ali takođe filtrira lekove. Na ovaj način bi se omogućilo lečenje ljudima sa tipom 2 i 3  bolesti.
  • Korišćenje šaperon lekova: šaperoni su lekovi koji održavaju proteine u stanju da mogu da rade kako treba i pomognu da GCase razloži glukocerebrozid. Šaperon lekovi takođe pomažu da se pogodi meta na način da se glukocerebrozid isprati do lizozoma gde će ih GCase razložiti.
  • Lečenje za tip 2 i 3 bolesti: laboratorijske studije na miševima sa simptomima Gošeove bolesti pokazuju da smanjenje funkcije proteina koji se zove RIPK3 poboljšava simptome. U svakom slučaju, još dosta rada je potrebno da se pronađe hemijsko jedinjenje koje će imati iste efekte na ljudima.

Godišnja istraživačka konferencija o lizozomskim bolestima

Osamnaesti po redu simpozijum WORLD održan je u februaru u San Dijegu. To je najveći svetski događaj posvećen bolestima nakupljanja u lizomima.

Tanya Collin-Histed (IGA CEO) izveštava o nekoliko postera i prezentacija koje su relevantne za Goše zajednicu:

„Ukupno je prezentovano 406 e-postera, od toga je 80 bilo vezano za Gošeovu bolest. IGA je takođe imala poster u vezi sa projektom u kome pokušavamo da razumemo percepciju Genske terapije kao opcije za lečenje od strane Goše pacijenata i njihovih porodica. Takođe, IGA je autor zajedničkog postera sa Međunarodnom grupom za Gošeovu bolest (IWGGD) – Zajednički pristup razvoju međunarodnog kliničkog vodiča usmerenog na pacijente, u lečenju Gošeove bolesti.“

Izdvajamo nekoliko veoma interesantnih postera.

Kombinacija visoke doze ambroksola i enzimske supsitucione terapije kod Gošeove bolesti tip 2

Motorni i neurokognitivni razvoj skoro u skladu sa uzrastom nakon tri godine lečenja.

Prvi simptomi su se pojavili nakon tri meseca. Lečenje je započeto ambroksolom na uzrastu od 4 meseca. Nakon toga, usled perifernih biomarkera kao i hepatosplenomegalije, progresivne anemije i trombocitopenije, enzimska supstituciona terapije je započeta na uzrastu 15 meseci.

Zaključak: Kombinacija visokih doza Ambroksola i enzimske supstitucione terapije je dokazano obećavajući pristup kod pacijenata sa određenim mutacijama tipa 2 Gošeove bolesti.

Analiza spektrometrije mase staklastog fluida kod pacijenta sa tipom tri Gošeove bolesti

Charlotte Aries, Međunarodni centar za lizozomske poremećaje, Medicinski centar Hamburg, Nemačka

Rad opisuje pacijenta čiji se vid pogoršao pojavom mrlja u očima i zamagljenim vidom. Pacijent je podvrgnut hirurškom zahvatu koji je poboljšao vid pacijenta.

Zaključak: Navedena komplikacija sa vidom treba da bude pažljivo praćena kod pacijenata sa Gošeovom bolešću jer je moguće da se vid značajno popravi putem vitrektomije i to za duži period.

Prenatalna enzimska supstituciona terapija za lizozomske poremećaje

Christiane Auray-Blais, Kanada

Predstavljen je početak prve faze kliničke studije koja tretira nekoliko bolesti in utero, kada postoji bolest u porodičnoj istoriji. Uključeni su i slučajevi neuronopatskog oblika Gošeove bolesti koji su tretirani enzimskom supstitucionom terapijom.

Studija je tretirala pacijenta sa Pompeovom bolešću i nakon tri meseca, beba nastavlja da se oseća dobro i napreduje po planu za kalendarski uzrast. Studija regrutuje pacijente sa nekoliko bolesti, uključujući i Gošeovu.

Bezbednost i efikasnost rapid velagluceraze kod naivnih pacijenata sa Gošeovom bolešću

Tippi C. Mackenzie, Kalifornijski univerzitet, San Francisko CAM SAD

Izveštaj govori o potrebi pacijenata da se trajanje primanja infuzije skrati. Rezultati pokazuju izostanak negativnih nus pojava. Studija je inicirana na Goše odeljenju Shaare Zedek Medical centra u Jerusalimu, Izrael. Pacijenti su praćeni u toku primanja terapije i oni nastavljaju da uzimaju terapiju u trajanju od deset minuta.

Novi pristupi u lečenju Gošeove bolesti

Na simpozijumu su takođe predstavljeni i novi pristupi lečenju. Izdvajamo:

  • Razvoj sledeće generacije enzimske i genske terapije za brojne lizozomske bolesti uključujući i Gošeovu bolest – M6P
  • Razvoj terapije za lečenje neruonopatskog tipa koja identifikuje i optimizuje strukturno ciljana mesta vezivanja. Studija demonstrira povećanje nivoa proteina glukocerebrozidaze, redukciju u produkciji inflamatornih citokina, unapređenje ključnih lizozomskih funkcija – Gain Therapeutics
  • Studiju pacijenata lečenih ćelijama letiviral genske terapije – Avrobio
  • Studiju bezbednosti i efikasnosti FLT201 (njihova genska terapija) kod odraslih sa Gošeovom bolešću – Freeline
  • PR001 genska terapija povećala aktivnost Glukocerebrozidaze i unapredila fenotip tipa 1 na modelima miševa – Prevail
  • LEAP studija demonstrira da Venglustat probija moždanu barijeru i rezultira značajnim redukcijama u GL-1 i Lyso-GL1 vrednostima u centralnom nervnom sistemu i plazmi – Sanofi

Kako sistemski zapaljenski procesi utiču na mozak i centralni nervni sistem

Organizam je kao dobro podmazana mašina, sa mnogo sistema koji rade zajedno kako bi omogućili normalno funkcionisanje. Ali, kada jedan sistem ne radi kako treba, to može da dovede do problema u celom telu. Za ljude koji žive sa bolešću koja izaziva zapaljenske procese, kao što je Gošeova bolest, greška u imunom sistemu može da dovede do rasula u organizmu. Zapaljenski proces je jedan od načina da imuni sistem zaštiti i isceli telo. Međutim, konstantna aktivacija imunog sistema može da dovede do inflamacije u organizmu, što utiče na fizičko i mentalno funkcionisanje. Ovo je posebno tačno ukoliko sistematska inflamacija utiče na balans u centralnom nervnom sistemu.

Razgovarali smo sa Gregorijem Grabowskim, kako bismo razumeli na koji način sistemski zapaljenski procesi utiču na CNS. On je profesor pedijatrije i molekularne genetike, biohemije i mikrobiologije na Medicinskom fakultetu u Sinsinatiju. Dr Grabowski je takođe istraživač Gošeove bolesti. On je osnovao jednu od najvećih klinika za Gošeovu bolest i prvi terapijski centar za enzimsku supstitucionu terapiju. Član je medicinskog savetodavnog odbora američkog udruženja pacijenata NGF.

Šta je inflamacija?

Lokalna inflamacija je reakcija imunog sistema na iritaciju ili povredu. Ako povredite članak, zapaljenski odgovor može da uključuje crvenilo ili otok na mestu povrede. Odgovor može biti kratkotrajan, ali može trajati i nedeljama ili mesecima.

Šta je sistemska inflamacija?

Sistemska inflamacija se javlja kada je imuni sistem konstantno u stanju odbrane organizma. Stres, infekcije i hronične bolesti mogu da stave organizam u proinflamatorno stanje. Kada se ovo dogodi, imuni sistem postaje spreman da napravi zapaljenski odgovor. Imune ćelije povećavaju proizvodnju proinflamatornih proteina kao što su citokini i hemokini. Ovi agenti služe kao imunološki medijatori koji stimulišu inflamatorne odgovore u organizmu.

Sistemska inflamacija i Gošeova bolest

Ljudi koji žive sa Gošeovom bolešću su skloni sistemskim inflamacijama. Njihovi makrofagi imaju viši nivo proinflamatornih citokina nego ljudi koji nemaju Gošeovu bolest. Kod ljudi koji nisu na terapiji, povećani nivoi citokina stvaraju hronični stimulus koji je uvek tu, kaže Grabowski. Ako pacijent sa Gošeovom bolešću dobije upalu pluća ili neku sličnu infekciju, inflamatorni odgovor će biti verovatno veći nego kod pacijenata koji nemaju Gošeovu bolest i nisu u proinflamatornom stanju. To posebno važi za nelečene pacijente. Podrška imunom sistemu može da pomogne hroničnoj inflamaciji i da smanji simptome.

Kako sistemska inflamacija utiče na mozak?

Imuni sistem je u interakciji sa centralnim nervnim sistemom, što uključuje mozak i kičmenu moždinu. Međutim, CNS se oslanja na moždanu barijeru kako bi zaštitio balans i mozak. Barijera je mreža krvnih sudova, prohodna samo pod određenim uslovima. To dozvoljava unos esencijalnih nutrienata i limitira ulaz imunih ćelija i medijatora u cns. Međutim, barijera može da se probije kao odgovor na sistemsku inflamaciju. Ovaj proboj može da dozvoli imunom sistemu interakciju direktno sa mozgom.

Neurološki efekti sistemske inflamacije

Sistemska inflamacija može da ispolji različite simptome. Ljudi nekada imaju kognitivne simptome kao što su konfuzija i problemi sa memorijom. Ostali uobičajeni simptomi mogu biti: depresija, manjak fizičke aktivnosti, zamor, nedostatak motivacije, nedostatak ili gubitak apetita.

Kako EST i SRT mogu pomoći

U ovom trenutku, istraživanja efekata sistemske inflamacije na mozak uglavnom su fokusirana na tipove dva i tri. Kod tipa tri Gošeove bolesti, EST u značajnoj meri smanjuje sistemsko proinflamatorno stanje, kaže Grabowski. Ono nije eliminisano, ali je značajno smanjeno. To se takođe primećuje kod ljudi sa tipom jedan kod EST ili SRT.

Mnogi pacijenti na enzimskoj supsitucionoj terapiji su bolje, kognitivno i fizički. Ljudi sa tipom 3 takođe prijavljuju poboljšanje, uključujući apetit, nivo energije, manje problema sa memorijom. Međutim, ove promene nisu rezultat toga što EST direktno leči uticaj na mozak. Dr Grabowski ističe da su poboljšanja rezultat interakcije između sistemske inflamacije i mozga, ali ovo je predmet aktivnih istraživanja.

Naučnici još uvek nisu našli vezu između kognitivnih efekata EST ili SRT i promena u sistemskoj inflamaciji. Međutim, takve studije mogu da vode u nove terapije koje direktno targetiraju sistemske inflamatorne reakcije kod Gošeove bolesti. Taj tip terapije može da poboljša opšte ishode i kvalitet života ljudi sa Gošeovom bolešću. „Mi znamo da enzimske infuzije ne mogu da probiju moždanu barijeru, stoga je veoma važno da se tretiraju sistemski efekti Gošeove bolesti, kako bi se smanjili efekti bolesti na mozak“.

Sistemska inflamacija i Gošeova bolest: pogled unapred

Naučnici koji su specijalizovani za neurološke poremećaje, izučavaju neurološke efekte sistemske inflamacije. Dr Grabowski očekuje da će njihova istraživanja u oblasti Parkinsonove bolesti, multiple skleroze i Alchajmerove bolesti takođe dati odgovore za pacijente sa Gošeovom bolešću. „Imamo sve više podataka, ali još uvek ima dosta posla. Potrebno nam je još mnogo informacija. Dobra vest je da više različitih fondacija sada ulaže velike napore u ovu oblast“, ističe Grabowski. Trenutno se većina naučnika u oblasti neurodegenerativnih efekata sistemske inflamacije fokusira na to kako citokini i hemokini, kao i ostali proinflamatorni agenti, utiču na mozak. Tokom ove dekade, lizozomi su postali glavni fokus naučnika i kliničkih aplikacija za Parkinsonovu bolesti i Alchajmerovu bolest. Jasno je da oblast Gošeove bolesti i ostalih bolesti nakupljanja u lizozomima mogu da imaju korist od ovih istraživanja. Saradnja između naučnika iz ovih oblasti će biti nastavljena.

Uticaj ishrane na imuni sistem

Probajte da svakog dana jedete bar pet boja voća i povrća

Ishrana i imuni sistem su veoma usko vezani. Ovo je posebno značajno za osobe koje žive sa Gošeovom bolešću, kod kojih je veća verovatnoća da će imati preterano aktivan imuni sistem usled prirode bolesti. Fiš Bard, klinički nutricionista i sertifikovani zdravstveni savetnik ističe: „Mnogo faktora je povezano sa imunim sistemom, između ostalog i hrana koju jedemo. Teško je promeniti navike u ishrani, ali to je najlakša stvar koja dovodi do dramatičnih rezultata.“

Naše telo se svakodnevno susreće sa potencijalnim opasnostima, stoga je imuni sistem neprekidno u funkciji. Mi imamo dosta načina da pomognemo imunom sistemu da radi, a ishrana je jedan od najvažnijih i jedini koji možemo u potpunosti da kontrolišemo. „Hrana konstantno ulazi u naš organizam. Mi konzumiramo nutriente najmanje tri puta dnevno, mnogo ljudi i češće. Možemo da podržimo naš imuni sistem tako što ćemo jesti ishranu koja pomaže našim ćelijama da rade, posebno ćelijama imunog sistema“, objašnjava Bard. Nauka je identifikovala određene sastojke koji su posebno korisni za ćelije imunog sistema i njegovo funkcionisanje. Vitamini C, D i A, minerali kao što su cink, selen, folna kiselina i gvožđe se nalaze u različitim namirnicama biljnog i životinjskog porekla.

Gošeova bolest i preterano aktivan imuni sistem

Za ljude koji žive sa Gošeovom bolešću, obraćanje pažnje na imunitet je od vitalnog značaja. Istraživači sada opisuju Gošeovu bolest kao bolest koja uključuje „hroničnu stimulaciju imunog sistema“. Kod Gošeove bolesti, ljudi nasleđuju nedostatak enzima glukocerebrozidaze. Kao rezultat, abnormalni lipidi (masti) se nakupljaju u ćelijama imunog sistema koji se zovu makrofagi. Rezultat su simptomi Gošeove bolesti koji su osnova za sistemsku inflamaciju i bol u zglobovima i zamor.

Na koji način zapaljenski procesi utiču na imuni sistem

„Postoji jaka konekcija između zapaljenskih procesa i imunog sistema“, kaže Bard. „Kada je vaš imuni sistem previše stimulisan, on reaguje na supstance iz okoline koje su inače bezopasne. Konzumiranje hrane bi trebalo da bude lepo, zar ne? Naš imuni sistem bi trebao da prepozna da je hrana dobra. Ali određena upalna stanja, a ja bih Gošeovu bolest stavio u tu grupu, ometaju imuni sistem. Kada je imuni sistem preterano stimulisan, to može rezultirati hroničnim zapaljenskim procesom u stomaku. 80% imunog sistema se nalazi u stomaku“, kaže Bard. Kao rezultat, ishrana igra veliku ulogu u određivanju koji mikrobi žive u vašoj utrobi i kako su izbalansirane dobre i loše bakterije.

Imuni sistem i citokini

Citokini su deo tog balansa. Mnogi iz Goše zajednice znaju da je termin „citokin“ u vezi sa Goše inflamatornim odgovorom, koji može da izazove „oluju citokina“ u organizmu. U pandemiji Covid 19, povećala se svest o ovoj terminologiji u opštoj populaciji. Citokini nisu uvek opasni, oni su signalni molekuli, koje proizvode ćelije koje regulišu zapaljenski odgovor. Drugim rečima, one signaliziraju šta se dešava u imunom sistemu. Citokini su u stvari dobri, oni stimulišu imuni sistem da se bori protiv stranih patogena ili da proizvede imuni odgovor, kaže Bard. Problem je kada njihov izraz uzrokuje zapaljenski odgovor i daje signal imunom sistemu da preterano reaguje. Mi znamo da određena hrana povećava rizik od zapaljenskih citokina. Ali postoji hrana koja smanjuje inflamatorni odgovor i smiruje citokine rezultirajući zdravijim imunim sistemom.

5 namirnica koje slabe imunitet

  1. Šećer dramatično smanjuje moć imunog sistema. Bard savetuje ljudima sa Gošeom da pokušaju da smanje unos šećera koliko god je to moguće;
  2. Visoko rafinisana ulja – treba potpuno izbegavati margarin i namaze sa visokim procentom trans masti. Ova hrana definitivno pojačava zapaljenski odgovor;
  3. Mesne prerađevine sa nitratima, tu spadaju viršle, kobasice, slanina;
  4. Rafinisani ugljeni hidrati, kao što su belo brašno, beli pirinač, gde je većina vlakana uklonjena;
  5. Mleko može biti inflamantno za mnoge ljude.

Koliko dugo je potrebno izbegavati inflamatornu hranu?

Svaki organizam je individualan. Mleko može biti dobro za nekoga, a za nekoga ne. Za neke osobe, opet, može biti dobro 20 godina, a onda se može desiti da prestanu da proizvode enzime za preradu i tada počnu problemi. U idealnom svetu, za najzdraviji imuni sistem, trebalo bi potpuno izbegavati hranu sa liste. Ako neko ima hroničnu upalu, a ljudi sa Gošeovom bolešću imaju, Bard savetuje da se pridržava gornje liste i možda da potpuno eliminiše gluten i mleko. „Video sam ljude koji su imali rezultate u roku od tri meseca. Kod nekih, potrebno je više vremena.“ Cilj nije samo da se eliminiše hrana koja izaziva zapaljenja. Takođe je potrebno da se stomak reparira, što uključuje upotrebu probiotika, suplemenata i bilja.

Kategorije namirnica koje će poboljšati Vaš imunitet

  1. Duga voća i povrća

Voće i povrće postoji u raznim bojama. Svaka boja duge predstavlja različitu vrstu zaceljujućih jedinjenja, a sve boje pružaju pogodnosti za imunitet. Probajte da svakog dana jedete pet boja voća i povrća. Od svih boja, zelena je najvažnija. Zeleno lisnato povrće je bogato vitaminima i mineralima, posebno vitaminom E, koji je veoma značajan.
Ostalo preporučeno raznobojno voće i povrće:

  • Bobičasto voće je visoko na listi anti zapaljenskih namirnica, a takođe štiti od tumora i poboljšava zdravlje srca;
  • Paradajz, posebno kuvani koji sadrži visok stepen likopena. Dobro utiče na bubrege, jetru i prostatu. Probajte ga pripremljenog na pari, pečenog ili u sosu;
  • Hrana bogata vitaminom C. Kivi i crvena paprika babura imaju više vitamina C nego pomorandže.

2. Koštunjavo voće i semenke sadrže zdrave masti i pomažu povećanju nivoa dobrog holesterola;

3. Masna riba, losos, sardine i inćuni su bogati Omega 3 kiselinama, ove supstance smanjuju upalne procese;

4. Bilje i začini – đumbir i kurkuma posebno su poznati po anti inflamatornim efektima. Preporučuje se da se uzimaju sveži ili u prahu.

Veoma je važno da Vaša ishrana obuhvata sve ove namirnice tako da uzimate nutriente koji pospešuju imune ćelije, zaključuje Bard.

Upitnik za lekare i pacijente

Međunarodni Goše savez poziva ljude koji žive sa Gošeovom bolešću i članove njihovih porodica da popune kratki upitnik o procesu tranzicije obolelih. Tranzicija podrazumeva proces planiranog preleza adolescenata i mladih sa hroničnim bolestima sa pedijatrijskih odeljenja na odeljenje za odrasle. Transfer se događa kada se sva dokumentacija pošalje na odeljenje za odrasle pacijente. Ovim upitnikom želimo da saznamo Vaše iskustvo u prelasku i o eventualnim izazovima koje ste imali u ovom procesu. Ako biste želeli da učestvujete, kliknite na link ispod . Upitnik je kratak, traje oko 5 minuta i preporučuje se popunjavanje na računaru, pre nego na mobilnom telefonu.

UPITNIK ZA PACIJENTE

Rok za popunjavanje upitnika je 5. decembar. Vaše iskustvo nam je veoma značajno, IGA planira da napravi vodič za proces tranzicije pacijenata obolelih od Gošeove bolesti, što bi olakšalo ovaj proces ubuduće.

IGA poziva i lekare i ostale zdravstvene radnike da popune kratki upitnik i podele svoje iskustvo u procesu prelaska pacijenata sa Gošeovom bolešću sa pedijatrijskih odeljenja na odeljenja za odrasle. Rok za popunjavanje upitnika je takođe 5. decembar.

UPITNIK ZA LEKARE

Goše i druge bolesti

Najčešći problemi koji se pojavljuju kod ljudi sa Gošeovom bolešću su loša krvna slika, uvećani organi u stomaku i problemi sa kostima, uključujući bol, promene u strukturi i prelomi. Međutim, u skorijim studijama, uočeno je da se neke bolesti češće pojavljuju kod ljudi koji žive sa Gošeovom bolešću, kao što su mijelom i Parkinsonova bolest. Ovo su stanja koja se takođe pojavljuju kod opšte populacije, ali se čini da postoji specifična veza između Gošeove bolesti i pomenutih bolesti, ako se pojave zajedno. Razumljivo je da ovo brine pacijente, jer ne samo da imaju retku naslednu bolest, već i nešto veću šansu da dobiju rak krvi ili neurološku bolest. Iako je istina da je u oba slučaja rizik nešto veći nego kod ne Goše populacije, apsolutni rizik za svakog pojedinog pacijenta ostaje nizak. Vrednost istraživanja je da istaknu ovu povezanost, kako bi lekari mogli da prate rane simptome i preduprede ozbiljne posledice.

Studije koje koriste međunarodni registar obolelih od Gošeove bolesti, kao i studije evropskih grupa su pokazale da postoji povećan rizik od mijeloma između 6 i 50 puta veći nego kod ne Goše populacije. Lečenje mijeloma je značajno napredovalo u poslednjih deset godina i uključuje kombinaciju hemoterapije i novih lekova. Većina tretmana nema propratne efekte koje inače ima hemoterapija. Važno je da se mijelom dijagnostikuje u ranoj fazi, kako bi lečenje bilo pravovremeno i rezultati bolji. Najnovija istraživanja pokazuju da se antitela u mijelomu kod Gošeovih pacijenata usmereni protiv masnih supstanci koje se akumuliraju kao posledica Gošeove bolesti. Na modelu miševa, pokazalo se da je redovna terapija Gošeove bolesti i prevencija nakupljanja masnih supstrata najbolja zaštita od razvoja mijeloma i sličnih stanja.

Parkinsonova bolest je neurološki poremećaj kod koga pacijenti imaju probleme sa kretanjem, uključujući tremor, ukočenost i probleme sa kretanjem. Ostali problemi mogu biti sa osećajem mirisa ili raspoloženja, uključujući depresiju. Gošeova bolest se obično klasifikuje u tri tipa. Prema ovoj klasifikaciji tip jedan obično ne daje neurološke probleme, dok tip 2 i 3 imaju neurološke probleme kao što su teškoće u pokretima očiju i ponekad epilepsija. Međutim, primećeno je da je povećan rizik od Parkinsonove bolesti kod ljudi koji nose jedan normalan Goše gen (nosioci) i kod nekih pacijenata. Analize pokazuju da je rizik od pojave Parkinsonove bolesti 4-5 puta veća nego kod populacije koja nije nosilac.

Ukoliko imate pitanja ili brige vezano za mijelom ili Parkinsonovu bolest, obratite se svom lekaru.