Važan biomarker Gošeove bolesti ostaje povišen uprkos terapiji – šta to znači za pacijente?

Studija pokazuje da se nivoi lyso-Gb1 snižavaju uz terapiju, ali ostaju iznad normalnih vrednosti

Dostupne terapije koje menjaju tok bolesti (disease-modifying therapies – DMT) kod Gošeove bolesti mogu značajno smanjiti nivoe lyso-Gb1, biomarkera koji odražava opterećenje bolešću. Međutim, čak i kod pacijenata koji se leče, vrednosti ovog biomarkera ostaju iznad normalnog raspona, pokazuje novo istraživanje objavljeno u časopisu Metabolites.

„Pretpostavljamo da trajno povišeni nivoi lyso-Gb1 mogu biti posledica osnovnih mehanizama, poput hronične inflamacije, koji se ne mogu u potpunosti preokrenuti postojećim terapijama“, navode autori studije.


🧪 Šta je lyso-Gb1 i zašto je važan?

Gošeova bolest nastaje usled mutacija u genu GBA1, koje dovode do smanjene aktivnosti enzima glukocerebrozidaze. Posledično dolazi do nakupljanja masnih supstanci u ćelijama, prvenstveno u slezini, jetri i kostima, dok manji broj pacijenata razvija i neurološke simptome.

Lyso-Gb1 je metabolit koji se takođe nakuplja kod Gošeove bolesti i danas se smatra pouzdanim biomarkerom za dijagnozu i praćenje odgovora na terapiju. Viši nivoi povezani su sa težim oblikom bolesti.


📊 Analiza pacijenata na terapiji

Istraživački tim iz Ujedinjenog Kraljevstva analizirao je podatke 100 odraslih pacijenata sa Gošeovom bolešću. Gotovo svi ispitanici (93%) bili su na terapiji:

  • 73% na enzimskoj supstitucionoj terapiji (ERT)
  • 27% na terapiji smanjenja supstrata (SRT)

Iako su vrednosti lyso-Gb1 bile znatno niže kod lečenih pacijenata u poređenju sa nelečenima, ni kod jedne terapijske grupe nije došlo do potpune normalizacije biomarkera.


🧬 Uticaj genetike i drugih faktora

Nisu uočene značajne razlike u nivoima lyso-Gb1 u odnosu na:

  • pol,
  • tip terapije (ERT ili SRT),
  • dozu terapije.

Međutim, pacijenti sa dve kopije mutacije N370S imali su niže vrednosti lyso-Gb1 u poređenju sa onima sa kombinovanim mutacijama.

Takođe, viši nivoi biomarkera zabeleženi su kod:

  • pacijenata na terapiji 15 godina ili duže,
  • pacijenata kojima je urađena splenektomija.

⏱️ Praćenje tokom vremena

Kod 50 pacijenata sa dva merenja lyso-Gb1 primećen je blag pad vrednosti tokom prosečnog praćenja od tri godine, naročito:

  • kod žena,
  • kod pacijenata sa Gošeovom bolešću tipa 3,
  • kod osoba sa mutacijom L444P.

Najveće smanjenje zabeleženo je kod pacijenata koji su tek započeli terapiju.


🧾 Zaključak

„Koncentracije lyso-Gb1 odražavaju težinu bolesti i status lečenja. Ipak, razlozi zbog kojih ne dolazi do normalizacije ovog biomarkera, čak i kod klinički stabilnih pacijenata, zahtevaju dodatna istraživanja“, zaključuju autori.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *