Merenje nivoa Lyso-Gb1 u suvim kapima krvi može da pomogne u praćenju efikasnosti terapije

Merenje nivoa Lyso-Gb1, dijagnostičkog biomarkera za Gošeovu bolest u suvim kapima krvi je metoda koja prati efikasnost enzimske supstitucione terapije kod ljudi sa Gošeovom bolešću, pokazuje studija.

Rezultati, bazirani na praćenju Lzso-Gb1 više od tri godine, uključujući period prekida terapije, potvrđuje prethodne dokaze da je Lyso-GB1 biomarker koji pokazuje odgovor na terapiju. Ovaj pristup omogućava kliničarima da detektuju svaku redukciju ili loš odgovor na EST pre nego što se bolest pogorša.

Studija „Efikasnost tretmana kod Goše pacijenata može pouzdano da se prati mereći nivo Lyso-Gb1 iz suvih kapi krvi“, objavljena je u International Journal of Molecular Sciences.

Biomarker Lyso-Gb1 je identifikovan kao konzistentan i specifičan dijagnostički biomarker koji pokazuje razvoj Gošeove bolesti. Nekoliko studija je takođe podržalo ovaj biomarker kao pouzdan u praćenju progresa i poboljšanja efekata terapije. Međutim, nekoliko studija je pratilo nivo ovog biomarkera kroz duži vremenski period i evaluiralo njegovu vrednost u identifikovanju redukcije ili izostanka terapijskog efekta.

Suve kapi krvi- kap krvi is jagodice prsta se stavlja na filter karticu, lak način da se prikupi, pošalje i skladišti uzorak krvi sa prednošću da dozvoljava i pacijentima da samostalno pribavljaju svoje uzorke.

Dok merenje nivoa Lyso-GB1 u suvim kapima krvi omogućuje mnoge prednosti nad standardnim uzorcima krvi, valjana potvrda ovog pristupa još uvek nedostaje.

U studiji koju sprovodi kompanija Centogene, u saradnji sa naučnicima is Albanske bolnice Majka Tereza, evaluira se da li je merenje Lyso-Gb1 nivoa iz suvih kapi krvi pouzdan način da se prati efikasnost EST kroz vreme, uključujući nevolje prekide u primeni terapije.

Studija uključuje 19 ljudi, 12 muškaraca i sedam žena sa Gošeovom bolešću, koji su praćeni u bolnici. Prosečna starost ispitanika je 22 godine, uključujuči pacijente starosti 6-78 godina.

Od decembra 2018 do marta 2019 godine, sve pacijenti su morali da zbog privremenih administrativnih problema morali da privremeno prekinu sa primanjem terapije. Nivo pomenutog biomarkera je meren koristeći kartice sa filterima za suve kapi krvi u redovnim vremenskim  intervalima.

Tim stručnjaka je prvo potvrdio metod koristeći međunarodne standarde. Dugotrajno praćenje kod redovnog uzimanja terapije je pokazalo, da se nivo Lyso-Gb1 smanjuje kroz vreme, različito kod različitih pacijenata. Ovi nivoi su se menjali i varirali kroz vreme kod svakog pacijenta. Hipoteza naučnika je da su ove varijacije povezane sa procesom bolesti, cirkadijalnim ritmom i efektima ishrane i fizičke aktivnosti. Kao potencijalna strategija da se ove varijacije smanje i pouzdano meri efekat tretmana, tim je uporedio vrednosti od referentnih intervala vremena, umesto jednog posebnog merenja.

Rezultati su pokazali da se varijacije smanjuju tokom dužih vremenskih intervala i sa većim brojem merenja.

„Ove observacije govore u korist napora bazičnog praćenja u kombinaciji sa dužim intervalima i frekventnog merenja“, kažu naučnici.

Takođe se pokazalo da se u periodima prekida terapije, nivoi Lydo.Gb1 povećavaju više nego što je uobičajeno variranje.

Tim takođe naglašava da nijedan od pacijenata nije prijavio da se bolest pogoršala tokom prekida u primeni terapije, s obzirom da vremenski period prekida nije dugo trajao. „Zaključujemo da je Lyso-Gb1 uzet iz suvih kapi krvi, pokazuje pogoršanje bolesti na ranom stadijumu, pre nego što se kliničke posledice povećaju“, ističu naučnicii i dodaju da podaci dobijeni na ovaj način predstavljaju moguću i veoma pouzdanu strategiju u terapijskom praćenju pacijenata sa Gošeovom bolešću.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *